sàtnija

im. ž. G sàtnijē; mn. N sàtnije, G sȁtnījā vojn. vojna jedinica koja se sastoji od triju vodova [pješačka ~]

sȁtnīk

im. m. G sȁtnīka, V sȁtnīče; mn. N sȁtnīci, G sȁtnīkā vojn. 1. jd. niži časnički čin u kopnenoj vojsci i ratnome zrakoplovstvu 2. osoba s istoimenim činom

sàtrap

im. m. G sàtrapa, V sȁtrape; mn. N sàtrapi, G sȁtrāpā 1. pov. a. jd. naslov vladareva namjesnika koji upravlja satrapijom b. osoba s istoimenim naslovom 2. pren. okrutan vladar koji vlada nasilnički; sin. tiranin

satràpija

im. ž. G satràpijē; mn. N satràpije, G satràpījā pov. upravljačka jedinica u perzijskoj državi

sàtrapskī

prid. G sàtrapskōg(a); ž. sàtrapskā, s. sàtrapskō 1. koji se odnosi na vladareva namjesnika koji upravlja satrapijom 2. pren. koji se odnosi na okrutna vladara koji vlada nasilnički

sàtrti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. sȁtrēm/sàtarēm, 3. l. mn. sȁtrū/sàtarū, imp. sàtri/satàri, aor. sàtrh/sàtrah, 3. l. jd. sȁtr/sȁtra, prid. r. m. sȁtrō/sȁtrao, ž. sȁtr̄la/sȁtrāla, s. sȁtr̄lo/sȁtrālo, mn. sȁtr̄li/sȁtrāli, prid. t. sȁtr̄t/satr̀ven, pril. p. sȁtr̄vši/sàtrāvši 1. tarući usitniti ili smrviti što 2. pren. silom učiniti da tko ili što više ne postoji; sin. strti poet.

Sàturn

im. m. G Sàturna astr. šesti planet Sunčeva sustava, planet između Jupitera i Urana

sȁučēšće

im. s. sućut

sàuna

im. ž. G sàunē; mn. N sàune, G sȁū uređaj i prostorija za njegu tijela u vodenoj pari

sȁv

prid. G svèga/svȅg; ž. svȁ, s. svȅ 1. koji je bez iznimke, u cijelosti, u potpunome obuhvatu ili količini [~ prihod; sve vrijeme]; sin. cijel, cio, čitav 2. u im. funkciji jd. s. ukupnost stvari, osjećaja, vrlina itd. [Imala je sve.; Roditelji su mu sve dali.] ♦ ići na sve ili ništa riskirati, staviti sve na kocku; sve i sva [učiniti, pokušati itd.] mnogo toga, sve moguće [učiniti, pokušati itd.]; sve u svemu ukupno, kad se sve zbroji, kad se uzme sve u obzir

savàna

im. ž. G savànē; mn. N savàne, G savánā zem. prostrani travnjaci sa šumarcima drveća i grmlja u tropskim i suptropskim predjelima

sàvānskī

prid. G sàvānskōg(a); ž. sàvānskā, s. sàvānskō koji se odnosi na savanu

sávez

im. m. G sáveza; mn. N sávezi, G sávēzā zajednica država ili udruga [~ republika; nogometni ~]; sin. (alijansa, federacija)

sáveznī

prid. G sáveznōg(a); ž. sáveznā, s. sáveznō koji se odnosi na savez; sin. (federalni)

sáveznica

im. ž. G sáveznicē; mn. N sáveznice, G sáveznīcā 1. žena koja je s kim u savezu 2. pravna osoba koja je s kim u savezu [država ~]

sávezničin

prid. G sávezničina; ž. sávezničina, s. sávezničino koji pripada saveznici

sávezničkī

prid. G sávezničkōg(a); ž. sávezničkā, s. sávezničkō koji se odnosi na saveznike

sáveznīk

im. m. G sáveznīka, V sáveznīče; mn. N sáveznīci, G sáveznīkā 1. fizička osoba koja je s kim u savezu 2. pravna osoba koja je s kim u savezu [~ u ratu i miru]

savìjača

im. ž. G savìjačē; mn. N savìjače, G savìjāčā jelo od svijena tijesta ispunjenoga nadjevom [~ od jabuka; ~ od sira]

savíjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. sàvījām, 3. l. mn. savíjajū, imp. sàvījāj, aor. savíjah, imperf. sàvījāh, prid. r. savíjao, prid. t. sàvījān v. svijati

sàviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. sȁvijēm, 3. l. mn. sȁvijū, imp. sàvīj, aor. sàvih, prid. r. m. sȁvio, ž. sȁvīla, s. sȁvīlo, mn. sȁvīli, prid. t. savìjen v. sviti

savìtljiv

prid. G savìtljiva; odr. savìtljivī, G savìtljivōg(a); ž. savìtljiva, s. savìtljivo; komp. savitljìvijī koji se može lako sviti ili oblikovati [~ ovratnik]; ant. krut

savìtljivōst

im. ž. G savìtljivosti, I savìtljivošću/savìtljivosti svojstvo onoga što je savitljivo; ant. krutost

sávjesnōst

im. ž. G sávjesnosti, I sávjesnošću/sávjesnosti osobina onoga koji je savjestan ili svojstvo onoga što je savjesno; ant. nesavjesnost

sávjest

im. ž. G sávjesti, I sávješću/sávjesti sposobnost pojedinca da razlikuje dobro od zla i da u skladu s time postupa, osjećaj odgovornosti za vlastite postupke [raditi po savjesti] ♦ peče (grize, muči) ~ koga ima osjećaj krivice tko; imati čistu ~ ne osjećati se krivim

sávjestan

prid. G sávjesna; odr. sávjesnī, G sávjesnōg(a); ž. sávjesna, s. sávjesno; komp. savjèsnijī 1. koji postupa u skladu sa savješću, koji je odgovoran, pošten i temeljit [~ učenik] 2. koji je posljedica postupanja u skladu sa savješću, koji je posljedica odgovornosti, poštenja i temeljitosti [savjesno ponašanje]; ant. nesavjestan

sávjet

im. m. G sávjeta; mn. N sávjeti, G sávjētā 1. mišljenje o tome što i kako treba raditi ili kako postupiti u određenome slučaju [koristan ~; roditeljski ~] 2.  vijeće

sávjetnica

im. ž. G sávjetnicē; mn. N sávjetnice, G sávjetnīcā 1. žena koja daje savjete 2. a. zvanje visoke službenice ili znanstvenice [znanstvena ~] b. žena s istoimenim zvanjem

sávjetničin

prid. G sávjetničina; ž. sávjetničina, s. sávjetničino 1. koji pripada savjetnici, ženi koja daje savjete 2. koji pripada savjetnici, ženi koja ima zvanje visoke službenice ili znanstvenice

sávjetnīk

im. m. G sávjetnīka, V sávjetnīče; mn. N sávjetnīci, G sávjetnīkā 1. osoba koja daje savjete 2. a. zvanje visokoga službenika ili znanstvenika [znanstveni ~] b. osoba s istoimenim zvanjem 3. knjiga s uputama o manje jasnim stvarima iz kojega stručnog područja [jezični ~]

sávjetovānje

im. s. G sávjetovānja; mn. N sávjetovānja, G sávjetovānjā 1. davanje savjeta komu 2. traženje čijega savjeta 3. stručni skup na kojemu se razmjenjuju iskustva

sávjetovati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. sávjetujēm, 3. l. mn. sávjetujū, imp. sávjetūj, aor. sávjetovah, imperf. sávjetovāh, prid. r. sávjetovao, prid. t. sávjetovān dati/davati komu savjet [~ prijatelju da ode] • sávjetovati se povr. tražiti čiji savjet [~ se s odvjetnikom]; sin. posavjetovati

savládati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. sàvlādām, 3. l. mn. savládajū, imp. sàvlādāj, aor. savládah, prid. r. savládao, prid. t. sàvlādān v. svladati

savladávānje

im. s. G savladávānja v. svladavanje

savladávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. savlàdāvām, 3. l. mn. savladávajū, imp. savlàdāvāj, aor. savladávah, imperf. savlàdāvāh, prid. r. savladávao, prid. t. savlàdāvān v. svladavati

sàvr̄šen

prid. G sàvr̄šena; odr. sàvr̄šenī, G sàvr̄šenōg(a); ž. sàvr̄šena, s. sàvr̄šeno; komp. savršènijī 1. pozitiv koji ima najbolja svojstva, koji je bez nedostataka; sin. besprijekoran, ( idealan, perfektan); ant. nesavršen 2. koji ima jako dobra svojstva

savršènstvo

im. s. G savršènstva; mn. N savršènstva, G savr̀šenstāvā/savr̀šēnstvā 1. osobina onoga koji je savršen i svojstvo onoga što je savršeno 2. ono što je savršeno [postići ~ u radu; duhovno ~]; sin. (ideal); sin. (perfekcija)

sàzdati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. sàzdām, 3. l. mn. sàzdajū, imp. sàzdāj, aor. sàzdah/sȁzdadoh, prid. r. m. sȁzdao, ž. sȁzdāla, s. sȁzdālo, mn. sȁzdāli, prid. t. sȁzdān 1. učiniti da postane ono čega prije nije bilo [~ svijet] 2. zast. zidajući podignuti [~ kuću]

sazídati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. sàzīdām, 3. l. mn. sazídajū, imp. sàzīdāj, aor. sazídah, prid. r. sazídao, prid. t. sàzīdān zidajući podignuti [~ kuću]

sazívānje

im. s. G sazívānja pozivanje više ljudi na kakvo okupljanje ili službeni sastank

sazívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. sàzīvām/sàzīvljēm, 3. l. mn. sazívajū/sàzīvljū, imp. sàzīvāj/sazívlji, aor. sazívah, imperf. sàzīvāh, prid. r. sazívao, prid. t. sàzīvān pozivati više ljudi na kakvo okupljanje ili službeni sastanak [~ konferenciju za tisak; ~ sabor]; vidski parnjak: sazvati

saznánje

im. s. spoznaja

sàznati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. sàznām, 3. l. mn. sàznajū, imp. sàznāj, aor. sàznah, prid. r. sàznao, prid. t. sȁznān v. doznati

saznávānje

im. s. G saznávānja v. doznavanje

saznávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. sàznājēm, 3. l. mn. sàznājū, imp. saznáji, aor. saznávah, imperf. sàznāvāh, prid. r. saznávao, prid. t. sàznāvān v. doznavati

sàzreti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. sȁzrēm/sȁzrijēm, 3. l. jd. sȁzrē/sȁzrijē, 3. l. mn. sȁzrū/sȁzrijū, imp. sàzri/sàzrīj, aor. sàzreh/sàzrijeh, prid. r. m. sàzreo/sàzrio, ž. sàzrela, s. sàzrelo, mn. sàzreli 1. postati zrelim [Grožđe je sazrelo u jesen.]; sin. dozreti, prispjeti 2. pren. a. postati sposobnim ili spremnim za što, dosegnuti psihičku i/ili tjelesnu zrelost [~ za udaju]; sin. dozreti, dorasti, stasati b. postići određeni stupanj razvitka, doći do trenutka u kojemu treba doći do promjene [Sazrele su prilike.]; vidski paranjak: sazrijevati

sazrijévānje

im. s. G sazrijévānja 1. postajanje zrelim; sin. dozrijevanje, prispijevanje 2. pren. a. dosezanje psihičke i/ili tjelesne zrelosti b. postizanje određenoga stupnja razvitka, dolazak do trenutka u kojemu treba doći do promjene

sazrijévati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. sàzrijēvām, 3. l. mn. sazrijévajū, imp. sàzrijēvāj, aor. sazrijévah, imperf. sàzrijēvāh, prid. r. sazrijévao 1. postajati zrelim [Grožđe sazrijeva u jesen.]; sin. dozrijevati, prispijevati, zreti 2. pren. a. dosezati psihičku i/ili fizičku zrelost [rano politički ~; ~ za udaju] b. postizati određeni stupanj razvitka, dolaziti do trenutka u kojemu treba doći do promjene [Sazrijevaju prilike.]; vidski paranjak: sazreti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga